Hipoterapija: Konj najbolji čovjekov prijatelj

14330951_933161120128734_1952352566_n

Da li ste više puta pomislili da je konj predivna i plemenita životinja? Niste jedini koji to mislite, konj osjeća izuzetnu energiju svakog ljudskog bića i druželjubiv je. Druženje sa konjima ima pozitivan uticaj na psihu, jača samopouzdanje i stvara osjećaj inkluzije u društvu, što predstavlja jedan vid fizioterapije.

  • Šta je hipoterapija?

14341707_933160906795422_842428305_nHipoterapija je fizikalna, okupaciona i logopedska strategija liječenja osoba sa invaliditetom, koja koristi pokrete konja za postizanje funkcionalnih ciljeva. Hipoterapija se odnosi na upotrebu trodimenzionalnog načina kretanja konja kao sredstva liječenja osoba sa funkcionalnim ograničenjima, neuromotornim i senzornim disfunkcijama. Hipoterapiju sprovodi radni terapeut i logoped sa završenom posebnom obukom iz hipoterapije. Hipoterapije je dopuna standardnim autorizovanim terapijskim postupcima i odvija se kao samostalna terapija. Ona omogućava interakciju sa životinjama, koja pruža nova iskustva, stimuliše čula i podstiče nove teksture.   Pokreti konja najbolje simuliraju ljudske, dok je tijelo konja toplije i puls niži nego kod čovjeka, što ima nevjerovatne terapijske efekte.

  • Nastanak hipoterapije

Konji su se koristili još u vrijeme Starih Grka 600. godina p.n.e., ne samo kao prevozno sredstvo već i kao način za poboljšanje zdravlja, što se kasnije i dokazuje. Zanimljivo je da je Engleska još na prelazu 19. u 20. vijeka priznala jahanje za osobe sa invaliditetom kao koristan oblik terapije, te da je tokom Prvog svetskog rata država omogućila terapiju jahanjem u Oksfordskoj bolnici za ranjene vojnike. U Prvom svjetskom ratu je primjećeno pozitivno dejstvo konja na ljudsko zdravlje, pa su vojnici koji su radili u konjici rijeđe patili od posttraumatskog sindroma. Procvat terapijskog jahanja događa se 1952. nakon Olimpijskih Igara u Helsinkiju, gdje je Liz Hartel u dresurnoj kategoriji Grand Prix, osvojila srebro uprkos preležanoj dječijoj paralizi. Ta pobjeda nije bila važna samo za nju, već i za sve druge osobe s posebnim potrebama jer je skrenula pažnju da osobe sa invaliditetom imaju velike mogućnosti i potencijale u sportskom jahanju.

1969. godine su osnovane dvije najuticajnije organizacije za terapijsko jahanje. U SAD (Virdžinija) osnovano je Udruženje “The North American Riding for the Handicapped Association” (NARHA), današnji PATH Intl, a u Evropi “The British Riding for the Disabled Association” (RDA) osnovana je uz podršku kraljevske porodice. 1980. u Briselu je osnovana međunarodna organizacija “Federation Riding for Disabled International” (FRDI). img_0789

  • Hipoterapija u regionu

U regionu je interesovanje za hipoterapiju počelo 2004. godine. Udruženje “Potkovica” iz Srbije je osmislilo čitav program hipoterapije, 2010. godine, u kojem su okupljeni stručnjaci, defektolozi, fizioterapeuti i radni terapeuti. 2013. godine Srbija dobija prvog hipoterapeuta (Kamnik, Slovenija) i nekoliko terapeuta za sprovođenje terapija uz pomoć konja, takođe osposobljenih u Sloveniji, koji su nakon obuke u Srbiji nastavili da unaprijeđuju znanje iz ove oblasti.

U Hrvatskoj je osnovano Udruženje za rehabilitaciono i terapijsko jahanje “Hiron”, koje takođe sprovodi programe rekreacije, rehabilitacije i edukacije osoba sa invaliditetom uz pomoć konja. Hrvatska danas ima više destina hipoterapeuta i instruktora terapijskog jahanja odškolovanih u Sloveniji, Britaniji i SAD, kao i više voditelja terapijskog jahanja koji su prošli obuku u Hrvatskoj.

Konjički klub “Vranac” je jedino mjesto koje djeci s posebnim potrebama, iz svih krajeva Hercegovine, već godinama besplatno pruža usluge  hipoterapije.

Slovenija 2003. godine priznaje hipoterapiju za stručnu medicinsku metodu. U Sloveniji postoje čak 3 rehabilitaciona centra sa smeštajnim kapacitetima koja pored mnogih drugih vidova terapije i obrazovnih aktivnosti upražnjavaju i terapije uz pomoć konja.

  • Hipoterapija u Crnoj Gori

untitledMjesto gdje se mogu rekreirati djeca sa smetnjama u razvoju i uopšteno osobe sa invaliditetom je Konjički klub “Budućnost”, gdje su imali oko 800 terapija i 200 inkluzivnih radionca.  Angažovanjem stručnjaka iz Beograda uspjeli su u sprovedu terapije. Osim u Podgorici i u sportsko-rekreacionom kompleksu “Mount Joy” ranču kod Pljevalja, stavljen je poseban naglasak na hipoterapiju i to kao jedna od aktivnosti projekta Organizacije slijepih.

  • Prednosti hipoterapije

Hipoterapija poboljšava pokretljivost zglobova, raguliše tonus mišića, jer sjedjenje na konju ima korektivan efekat. Terapijske efekte stvara i to što je tijelo konja toplije od ljudskog i puls konja je od 22 do 42 otkucaja u minuti (što je najsličnije otkucajima u materici). Hipoterapija izuzetno djeluje na motoričke funkcije i pokretljivost, kao i na niz drugih problema. Ujedno pomaže osobama sa invaliditetom da se socijalizuju, jer dobro znamo da su OSI često zatvoreni u svojim kućama, skoro pa da se i ne druže i većina ide samo u blonice i na terapije. Ovaj način terapije im jako prija, jer sam izlazak u prirodu i prijatnu atmosferu ima pozitivna dejstva. Osobe sa invaliditetom, mogu bar na trenutak da zaborave na svoju svakodnevnu borbu, bolove sa kojima se susrijeću i život sa invaliditetom i da se osjete slobodno, puni samopouzdanja, jer interakcija sa životinjama pruža potpuno nova iskustva.

  • Za koga je hipoterapija?

Hipoterapija ima veoma jako dejstvo na pacijente koji imaju dijagnoze:

  • cerebralne paralize,
  • multiple skleroze,
  • paraplegije,
  • reumatoidnog artritisa,
  • mišićne distrofije,
  • spine bifide i
  • pomaže oboljelima od mentalne retardacije,
  • Daunovog sindroma,
  • autizma,
  • uspješno smanjuje i posljedice cerebrovaskularnog insulta,
  • posljedice traumatske povrede mozga.

Ono što je bitno naglasiti jeste da se ovaj vid terapije ne preporučuje pacijentima sa iskrivljenjem kičme većim od 30%, onima koji boluju od artroze i luksacije kukova, kao i kod težih oblika osteoporoze i patoloških lomova kostiju. Takođe, onima koji pate od hemofilije, otvorenih rana (dekubitusa), nekontrolisanih epileptičnih napada, imaju cerebrovaskularne smetnje zbog aneurizme ili angioma i primaju terapiju koja utiče na koagulaciju krvi, ne preporučuje se ovaj vid terapije. Treba napomenuti da je hipoterapija jedna od metoda liječenja. Osobe sa invaliditetom u svom životu prođu niz terapijskih procedura, ali ono što je činjenica jeste da prirodno okruženje i druženje sa plemenitom životinjom kroz igru i rekreaciju daju posebnne terapeutske učinke i čine ih posebnim.

Izvori: in-portal.hr potkovica.org.rs crna.gora.me zivotinjsko-carstvo.com