Poštovani prijatelji,
Pred vama je razgovor sa ekonomistom i predsjednikom Luča Institutam, gospodinom Slobodanom Franetom.
• Na samom početku razgovora, zamolio bih Vas da naše čitaoce u kratkim crtama upoznate sa organizacijom, Luča institut.
Luča Institut je nevladina i neprofitna organizacija sa sjedištem u Crnoj Gori koja se bavi istraživanjem, razvojem, edukacijom i promocijom politika koje naglašavaju važnost ograničenja državne moći, individualnih, ekonomskih i političkih sloboda, tržišne ekonomije i preduzetništva. Ono što jeste glavna vizija našeg Instituta je da stvorimo jedan svojevrstan istraživački centar u Evropi koji će okupljati mlade, talentovane i slobodnoumne pojedince odnosno buduće mislioce. Iako je Luča Institut relativno mlada organizacija, do sada smo imali uspjeha ne samo na domaćem, već i na međunarodnom tržištu. Pored činjenice da smo u Podgorici otvorili istraživački centar namijenjen istraživačima društvenih nauka, uspjevamo da organizujemo i vrlo zanimljive događaje i van Crne Gore, koji za cilj upravo imaju da prikažu sav naš ljudski kapital koji posjedujemo.
• Kada se pomenu osobe sa invaliditetom, kakavu asocijaciju imate?
Borci! Ova asocijacija jeste primarna upravo iz razloga što se osobe sa invaliditetom pored uobičajenih životnih izazova, suočavaju sa mnoštvo dodatnih izazova u crnogorskom društvu i ta borba i istrajnost zaslužuje puno poštovanje i dubok naklon. Trebalo bi pomenuti da su neke od najslavnijih ličnosti i pregaoci bile upravo osobe sa invaliditetom koje su ostajale istrajne u svojoj borbi.
• Recite mi, da li ste i u kojoj mjeri kao gradjanin, do sada bili u kontaktu sa osobama sa invaliditetom?
Relativno često. Ono što nastojimo da promovišemo kroz Luča Institut jeste jednakost šansi, i da budemo otvoreni za sve mlade ljude bez obzira da li oni bili osobe sa/bez invaliditeta. Zaista vjerujem da invaliditet nekada može biti čak i dodatna snaga određenom pojedincu, jer ga podstiče da razmišlja na drugačiji način. To je ono što zaista cijenimo, i uvijek ćemo težiti ka tome da svi naši programi budu u skladu sa idejom jednakih šansi. Do sada se to pokazalo veoma efikasno, i tokom Škole objektivizma koju smo imali ove godine primjetno je bilo da je takav pristup plodotvoran i za Luča Institut i za osobe sa invaliditetom. Vjerujem da je upravo taj program bio odličan primjer kako zajedničkom saradnjom i razmjenom iskustva možemo doći do vrlo zanimljivih zaključaka.
• Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori i u skladu s tim perspektive ekonomske integracije osoba sa invaliditetom u našoj državi?
Trenutna ekonomska situacija u Crnoj Gori je vrlo zanimljiva za proučavanje i gotovo je nemoguće dati jedinstven odgovor. Ono što se trenutno dešava u Crnoj Gori je posljedica gajenja kolektivističkih ideja, a posebice njegovanje paternalizma. Ideja da je država rješenje svih problema je rđava, i neophodno je probuditi svijest – posebno kod mladih ljudi – da je država odnosno državna administracija često izvor svih problema. Kada kažem to, ne mislim na bilo koju partiju specifično, već na cjelokupan sistem koji je izgrađen na velikoj državnoj administraciji. Takav sistem, pokazalo se kroz istoriju, nije učinkovit i samo guši ekonomski napredak jednog društva. Moramo se osloboditi i tih populističkih glasova koji su učestali u poslednje vrijeme, a to su glasovi koji kažu da država može obezbjediti nešto besplatno. Imajmo na umu da država kako bi nekome dala, nekome mora i da uzme. Da li dozvoljavate uzimanje novca iz vašeg džepa, kako bi isti bio bezrazložno prosipan? Možda najbolje štivo koje objašnjava trenutnu situaciju u crnogorskoj ekonomiji jeste Put u ropstvo od F. A. Hajeka, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju 1974. godine. Lično bih savjetovao osobama sa invaliditetom da traže priliku u kreiranju inovacija koje mogu biti od koristi i za osobe sa/bez invaliditeta, odnosno u pokušavanju da kroz rješavanje određenog društvenog problema ponude rješenje koje im može obezbjediti određene prihode i naposljetku profit. Te inovacije ne moraju, kako mi to uvijek shvatamo, biti nešto čega se niko do sada nije sjetio – već mogu biti i modifikacije postojećih.
• U kojoj mjeri, možete posredstvom medija dobiti informaciju o integracijama osoba sa invaliditetom kao i o njihovim radnim mogućnostima?
Ne u značajnoj mjeri, ali se mogu naći informacije onda kada se zaista fokusirate da iste pronađete. Mislim da bi u tome, u budućnosti, jedna od prilika mogla biti i stvaranje tzv. influencer-a koji bi bile osobe sa invaliditetom i čiji glas bi bio mnogo snažniji. Rad na stvaranju tzv. influencer-a ne samo da bi pomogao da se predstave i čuju problemi osoba sa invaliditetom, već bi i motivisao druge da budu aktivni i rade zajedno sa osobama sa invaliditetom na poboljšanju sredine u kojoj živimo.
• U kojoj mjeri vam je bliska mogućnost da kao eventualni poslodavac zaposlite osobu sa invaliditetom koja ima adekvatno obrazovanje za posao za koji aplicira?
Veoma bliska! Trenutno cjelokupan tim Luča Instituta radi na nekoliko projekata koje želimo da plasiramo od septembra 2018. godine i naravno da vidimo osobe sa invaliditetom kao naše partnere na tim projektima. Vjerujem da će neki od njih biti od posebno značaja za osobe sa invaliditetom i da će im biti veoma interesantni. Ja koristim i ovu priliku da ih ohrabrim da prate naše aktivnosti i nam se uvijek jave ukoliko misle da bi u nekom segmentu mogli stvoriti saradnju koja bi bila na obostrano zadovoljstvo.
• Kako, kao gradjanin Budve, ocjenjujete pristupačnost gradske sredine za osobe sa fizičkim invaliditetom?
Gotovo sve naše opštine, pa i Opština Budva, imaju veliki problem po pitanju pristupačnosti za osobe sa fizičkim invaliditetom. Činjenica je da za razliku od prethodnih godina danas možemo uočiti neke promjene, ali mi se čini da su takve promjene često bile uslovljene, a ne prirodne. Takve promjene nisu došle prirodnim putem, i samosvješću već su nametnute i izgrađene pro forme radi. Zato me i ne čudi što i dalje nemamo svijest o ponašanju na javnom mjestu i svijest da često postupcima stvaramo dodatne barijere osobama sa fizičkim invaliditetom. Ovdje se posebno osvrćem na kulturu pojedinih vozača da svoja vozila parkiraju na trotoare ili na mjesta koja blokiraju pristup osobama sa fizičkim invaliditetom. Posebno su ovakve scene vidljive u ljetnjem periodu.
• Da li su, po vasem mišljenju, gradjani Budve pa i Crne Gore, generalno, spremni da prihvate i poštuju javni, gradjanski pa i politički aganžman osoba sa invaliditetom?
Optimistično vjerujem da su spremni da i da prihvate i da poštuju. Ipak, treba biti svjestan da je neophodno uložiti dosta napora u jedan takav poduhvat. Vjerujem da su upravo nevladine organizacije možda i najbolji način za takav angažman i da upravo one moraju biti vjesnici promjena i slobode. Lično bih prvi, a vjerujem da bi isto uradile i moje kolege i koleginice, podržao osobu sa invaliditetom koja promoviše one ideje koje vode crnogorsko društvo ka slobodi, odgovornosti i prosperitetu.
• Da li vam je prihvatljiva mogućnost da dio Vašeg slobodnog vremena izdvojite za volontiranje u organizacijama koje se bave zaštitom lica sa fizičkim invaliditetom?
Uvijek! Vjerujem da je cjelokupni tim Luča Instituta uvijek i više nego voljan da učestvuje u takvim momentima. Pored toga što se bavimo neformalnom edukacijom i istraživanjima, želimo da jedan dio energije posvetimo i aktivnostima koje nisu usko vezane za primarnu djelatnost naše organizacije. Zbog toga ćemo i sada, ali i u budućnosti, uvijek biti vrlo radi gosti i vaše organizacije i vaših članova, a nadam se da ćemo moći i da uzvratimo gostoprimstvom.
