Egipćanin Ibrahim Hamadtou je jedan od stonotenisera na ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama u Riju. Ali ono što ga čini posebnim jeste činjenica da Hamadtou drži reket svojim zubima.
Paraolimpijada u Riju je puna priča o sportiskinjama i sportistima koji treniraju da uz pomoć svojih nedostataka mogu da se takmiče na visokom nivou. Hamadtou, koji je izgubio svoje obije ruke iznad lakta, kao dijete u saobraćajnoj nesreći, izdvaja se kao jedini stonoteniser koji je jedinstven u ovom sportu.
Hamadtou, iz Damietta je imao 10 godina kada se povrijedio. Nakon nesreće, tri godine nije mogao da izađe iz kuće. Porodični prijatelj je pokušao da depresivnog tinejdžera vrati na pravi put, kroz sport. I dalje je imao dvije zdrave noge, pa je fubal izgledao kao logičan slijed događaja. „Ali fudbal nije posao“ rekao Hamadtou. Njegov trener je objasnio: „Bilo je previše opasno za fudbal, ako padneš nemaš načina da se zaštitiš.“
Tako je Hamadtou pokušao sa stonim tenisom, prvo je pokušao vezanjem malog vesla na njegovoj desnoj ruci. To nije uspjelo. Nakon toga je pokušao da zakači reket za njegova usta, kao što neki drže baterijsku lampu kada su mu ruke zauzete. Osim toga stoni tenis – je munjevitno brza igra gdje loptica ide naprijed-nazad preko malog stola – nije ništa ni nalik držanju lampe.
Hamadtou je našao način. Stonoteniseri trebaju da bace lopticu kako bi servirali, tako da on igra bez desne patike, koristeći svoje prste da zahvati lopticu kako bi je bacio ka gore, pozicionirajući je perfektno. Zatim koristi svoj jak vrat da transformiše svoju glavu u ruku i svoja usta u šaku. Trebalo mu je tri godine da nauči. Nakon toga njegov život se promijenio. Počeo je da ide u školu. Njegovi napori su postali internet senzacija, u YouTube hitu „Nothing is Impossible“, koji je viđen više od 2.3 miliona puta.
Jedini sportski problem kod Hamadtou-a je taj što je previše jedinstven, jer je nemoguće pronaći fer protivnika za njega. On je jedini koji koristi usta dok igra, ne postoji više niko. Ako bi bilo pet, šest, sedam igrača koji koriste svoja usta, napravila bi se nova klasa.
To se na kraju i može desiti. Hamadtou u Egiptu trenira dva dječaka bez ruku, on želi da ovoj djeci pruži mogućnost i vještine koje njemu niko nije pružio dok je bio dijete.
Izvor: dailymail.co.uk
Tekst: Sandra Vukčević
