Da li su osobe sa invaliditetom, saradnici ili marginalizovana grupa – tema je o kojoj je razgovarao član Upravnog odbora Udruženja paraplegičara Podgorica, Nebojša Miranović, sa predsjednikom Mreže mladih PzP Nikolom Bajčetić.
Ovaj razgovor je početak saradnje između Udruženja paraplegičara Podgorica i Mreže mladih Pokreta za promjene.
Miranović je Predsjedniku Mreže mladih Nikoli Bajčetiću postavio pitanja na koja je Bajčetić odgovorio, a koja prenosimo integralno:
- Kada se pomenu osobe sa invaliditetom, kakvu asocijaciju imate?
Na žalost, asocijacija je na nesređen sistem u kom živimo i u kom ne postoje uslovi za punu afirmaciju ljudi sa invaliditetom.
- Recite mi, da li ste i u kojoj mjeri kao gradjanin, do sada bili u kontaktu sa osobama sa invaliditetom?
I sami znate da 11% građana Crne Gore ima neku vrstu invaliditeta. Kao građanin jesam, upoznat sam sa problematikom preko poznanika i osjećam ogromno divljenje prema tim ljudima koji se svakodnevno bore za svoju egzistenciju.
- U kojoj mjeri su unutar stranačkih organa Pokreta za promjene prisutna lica sa invaliditetom?
Unutar stranačkih organa PZP za sada nema osoba sa invaliditetom, ali se nadamo da će prepoznati našu borbu za jedan pravedniji sistem i da će naći svoj motiv da se priključe političkoj borbi.
- Da li je Pokretu za promjene, bliska mogućnost da javno angažuje svog člana sa invaliditetom, sadašnjeg ili budućeg, kao i da ga uključi u javni politički život?
Naravno da nam je bliska ta mogućnost, i kao što sam već naglasio voljeli bismo da to bude što prije. Danas u Crnoj Gori imamo prije svega jedan jak otpor kada je u pitanju uključivanje u javni i politički život zemlje. Potrebno je prije svega da se pojedinac odluči za jedan takav angažman, a vrata PZP su uvijek otvorena za sve dobronamjerne ljude.
- Recite mi, kako vam danas izgleda generalno NVO scena, odnosno u kojoj mjeri, su po Vašem mišljenju nevladine organizacije zaista u službi interesa populacija koje programski zastupaju?
NVO scena generalno gledano ne liči na scenu, nego na galimatijas sukobljenih interesa i trgovine političkim uticajem. Ima nekoliko organizacija koje se zaista bave onim što im je u opisu posla i koje rade u službi interesa određene populacije, ali za sada opet ponavljam, sistem je tako kreiran da je normalno funkcionisanje NVO sektora prilično ograničeno.
- Kakav je odnos PZP i nevladinih organizacija koje zastupaju interese osoba sa invaliditetom?
Protekle tri godine za PZP su bile veoma burne, od osnivanja DF pa do pokušaja rušenja ovog političkog saveza, zato moram priznati da smo u jednom trenutku zanemarili saradnju sa civilnim sektorom, ali u narednom period ćemo zaista raditi na jačanju ne samo saradnje i razmjene iskustava, već i na mnogim drugim poljima.
- Kako vidite dosadašnji proces socijalne i poslovne integracije osoba sa invaliditetom u redovne društvene tokove?
Reći ću da vidim pomake onog trenutka kada državne institucije postanu dostupnije osobama sa invaliditetom. Do tada, to je samo prazna priča vladajućih struktura koje tzv.akcionim planovima uglavnom šminkaju neke pregovaračke procese u kojima bi naša zemlja trebala da izgleda kao humanije društvo. Osobe sa invaliditetom za sada nemaju ništa od toga.
- Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori i u skladu s tim perspektive ekonomske integracije osoba sa invaliditetom u našoj državi?
Ekonomska situacija je jako loša, država je pred bankrotom, prezadužena. Socijalni i zdravstveni sistem su razoreni. U takvom društvu nema puno prostora za priču o perspektivi bilo koga. Vi znate da ima osoba sa invaliditetom kojima je potreban lični asistent 24 sata, a država tu vrstu pomoći ne prepoznaje. Vrtimo se u začaranom krugu. Zato smatram, odgovorno tvrdim da se osobe sa invaliditetom moraju aktivnije uključiti u politiku , jer kreiranje zdravog političkog sistema znači zdravija ekonomija i zdravija briga i perspektiva za sve.
- U kojoj mjeri, možete posredstvom medija dobiti informaciju o integracijama osoba sa invaliditetom kao i o njihovim radnim mogućnostima?
Posredstvom medija dobijamo sliku o tome da se osobe sa invaliditetom bore za svoja prava, ali takođe – da društvo, tačnije nadležni ostaju prilično gluvi na sve apele. Takođe, umjesto stvaranja jednog zdravog okruženja sa jednakim šansama za sve, čini se da se osobe sa invaliditetom sistemski i namjerno izoluju umjesto integrišu u društvo
- Kako, ocjenjujete pristupačnost Podgorice, odnosno njene gradske sredine za osobe sa fizičkim invaliditetom?
Volio bih da isto pitanje postavim osobama sa invaliditetom koje žive u Podgorici. Ne vjerujem da je sa postojećim stanjem iko zadovoljan.
- Skupstina Crne Gore, odnosno zgrada u kojoj se ona nalazi, je nepristupacna za gradjane sa fizickim invaliditetom. Ko snosi odgovornost, u ovom slucaju, za drasticno krsenje zakonskih normi koje predvidjaju obavezu pristupacnosti za osobe sa invaliditetom, svih objekata u javnoj upotrebi?
Vlada Crne Gore predlaže zakone, Skupština ih usvaja tako da se u tom krugu vrte odgovorni. Nejasno mi je kako su za jedno donatorsko veče u Nikšiću skupili milion eura za olimpijski bazen a nisu u stanju da naprave rampe za mnogo manju sumu. Odgovorni su oni koji su na vlasti, tačnije vršioci vlasti jer uvijek imaju izgovor za svoju nesposobnost.
- Da li su, po vasem misljenju, gradjani Podgorice pa i Crne Gore, generalno, spremni da prihvate i postuju javni, gradjanski pa i politicki angazman osoba sa invaliditetom?
Ne zaboravite da su do prije nekoliko decenija ljudi bili prilično nepripremljeni da prihvate javni i politički angažman žena. Da li su spremni, ne znam ali smo tu da se zajedno borimo jer čvrsto vjerujemo da svako može da da svoj doprinos društvenom napretku.
- Da li vam je prihvatljiva mogucnost da dio vaseg slobodnog vremena izdvoite za volontiranje u organizacijama koje se bave zastitom lica sa fizickim invaliditetom?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje, jer Mreža mladih PZP ima u planu volonterski rad u organizacijama tog tipa i radujemo se budućoj saradnji.
16. 04. 2015.
