Intervju člana Upravnog odbora Udruženja paraplegičara Podgorica Nebojše Miranovića sa g-dinom Andrejom Đeloševićem, vođom navijača reprezentacije Crne Gore. Gospodin Đelošević je istaknuti sportski radnik koji je 2012 godine bio prvak Crne Gore u francuskom borilačkom sportu Savateu. Tema razgovora je “Osobe sa invaliditetom, saradnici ili marginalizovana grupa“.
Kada se pomenu osobe sa invaliditetom, kakvu asocijaciju imate?
- Sama pomen na osobe sa invaliditetom asocira me na problem koji te osobe imaju, a to je da i pored svog invaliditeta nemaju adakvatne uslove i načine za normalno i bezbjedno funkcionisanje našim gradom, odnosno državom.
- Recite mi, da li ste i u kojoj mjeri kao građanin, do sada bili u kontaktu sa osobama sa invaliditetom?
- Pa nisam svakodnevno u kontaktu sa osobama sa ivaliditetom ali pošto imam drugova i prijatelja koji su rođenjem ili nakon neke nesreće zadobili invaliditet upućen sam u njihove probleme.
- Kako vidite dosadašnji proces socijalne i poslovne integracije osoba sa invaliditetom u redovne društvene tokove, odnosno da li ste kao građanin, za poslovnog saradnika imali osobu sa fizičkim invaliditetom?
- Do sada nisam imao za poslovnog saradnika osobu sa fizičkim invaliditetom i mislim da sami proces socijalne i poslovne integracije osoba sa invaliditetom u redovne društvene tokove nije na zavidnom nivou.
- U kojoj mjeri, možete posredstvom medija dobiti informaciju o integracijama osoba sa invaliditetom kao i o njihovim radnim mogućnostima?
- Ne mnogo, makar onoliko koliko pratim medije nisam primjetio da se negdje ozbiljnije može dobiti informacija na ovu temu .
- Da li ste imali prilike da kao student upoznate i sarađujete sa kolegama studentima sa fizičkim invaliditetom?
- Da, tokom studija sam na moje zadovoljstvo imao prilike da upoznam i sarađujem sa kolegama koji su imali fizički invaliditet.
- Kako, kao gradjanin Podgorice, ocjenjujete pristupačnost gradske sredine za osobe sa fizičkim invaliditetom?
- Mislim da je Podgorica odnosno cijela Crna Gora nepristupačna za takve osobe, u nekim ustanovama su riješeni neki sitni problemi zahvaljujući pritisku organizacija kao što je vaša, ali mislim da je to i dalje daleko od onog što razvijene evropske drzave nude svojim građanima sa istim problemima.
- Da li je fakultet na kojem ste studirali i završili studije adaptiran za potrebe studenata sa fizičkim invaliditetom?
- Ja sam studije završio na Elektrotehničkom fakultetu. Prije 10 god kad sam upisao studije fakultet je bio adaptiran za potrebe studenata sa fizičkim invaliditetom i ne samo da je bio adaptiran nego su sve te stvari koje služe kao pomoc licima sa invaliditetom bile u funkciji i mislim da je i danas tako, sto je za svaku pohvalu!
- Vi ste od 2008. godine vođa navijaca reprezentacije Crne Gore. Ranije ste u organizacionom smislu, bili i jedan od vođa navijača Buducnosti, Varvara. Zamolio bih vas da poštovanim čitaocima našeg intervjua približite odnos navijača prema osobama sa invaliditetom, odnosno podsjetite nas na Vaše dosadašnje akcije usmjerene ka pomenutoj populaciji kojih prema rezultatima popisa u Crnoj Gori, ima 11% od ukupnog broja stanovnika.
- Pretpostavljam da će dosta ljudi koji budu čitali ovaj intervju, shvatiti da biti navijač ne znači samo biti huligan ili problem kako nas u većini slučaja mediji predstavljaju, doduše nekad s punim pravom, a dosta često se i ogriješe o nas. Najviše mi smeta kada se zbog nekog manjeg incidenta da puno prostora u medijima, pogotovo u štampanim i to bude cijela stranica “lijepo ispisana” u detalje, a kada se navijači organizuju i izdvoje vrijeme, rad, trud i sredstva koja nisu zanemarljiva i uradi se neka humanitarna akcija to bude ispisano 2,3 reda u novinama ili čak se ne isprati uopšte iako svi mediji budu lijepo obaviješteni oko događaja. Takvih akcija nije bilo malo, izdvojiću samo nekoliko najiteresantnijih. Donacija za ustanovu za djecu i omladinu sa umjerenim, težim i teškim smetnjama u intelektualnom razvoju- “Komanski most”, donacija za porodilište, donanacija (sveske) za podgoričke osnovce i dr.
- Postoji li od strane navijača, razumijevanje i prihvatanje prisustva osoba sa invaliditetom na tribini stadiona ili na dijelu sportskih dvorana koje vi zauzimate, naravno u mjeri u kojoj to dozvoljavaju tehnicki uslovi sportskih objekata kao i stepen fizičkog invaliditeta osobe koja zeli kao navijač da prati sportski događaj?
- Naravno da postoji razumijevanje -imamo i u navijačima reprezentacije Crne Gore i u Varvarima svoje članove odnosno drugove koji imaju fizički invaliditet i koji su dio “tribine” i kojima rado pomažemo da i fizički budu dio nas!
- Da li vam je prihvatljiva mogućnost da dio Vašeg slobodnog vremena izdvojite za volontiranje u organizacijama koje se bave zaštitom lica sa fizičkim invaliditetom?
- Naravno da bi svakoj jedinki koja je dio ovog društva i dio ovog grada bilo za pohvalu i moralna obaveza da pruži ruku prijateljstva i pomoći osobama kojima je pomoć potrebna i mislim da sa takvim razmišljanjem i funkcionisanjem možemo izvući najbolje iz sebe i biti čovjek prije svega.
Dejan Bašanović
