Radmilo Baranin značajno ime crnogorskog paraolimpijskog sporta. Evropski prvak u bacanju koplja, momak koji ne zna za prepreke, koji zna sta želi. Na terenu kao i u životu uvjek daje svoj maksimum. Čovjek koji zrači pozitivnom energijom i velikom skromnošću.
Sastali smo se sa Radmilom i sa njim razgovarali o njegovim uspjesima, životu i njegovim daljim planovima.
Radmilo Baranin – Evropsko prvenstvo u Grosetu
Tvoje medalje su prva odličja u istoriji crnogorske paraolimpijske atletike, dobitnik si najvećeg priznanja Opštine Žabljak ”17. septembar” i 2016. godina je kruna tvoje karijere, dugodišnjeg bavljenja sportom, trud se isplatio, kakav je osjećaj biti najbolji sportista?
-Životni san svakog sportiste je da u svojoj karijeri postigne što bolji rezultat. Za mene kao sportistu, koji sam dugi niz godina posvetio sportu i uspio postati evropski prvak je san koji mi se ostvario i dao mi podstrek za dalje bavljenje sportom i težnjom ka još boljim rezultatima.
Koliko je zapravo težak put do uspjeha?
-Pored dugogodišnjeg truda za put do uspeha su neophodna mnoga odricanja kao i jaka volja samim tim želja i pozitivna motivacija koja te gura uprkos svim preprekama.
Kada si počeo da sanjaš snovima sportiste?
-Još od detinjstva sport mi je bio vrlo blizak, da bi ubrzo počeo ozbiljnije da se bavim sportom i da postižem značajne rezultate. Samim tim su snovi polako postajali realnost.
Ko je prvi vidio tvoj talenat za atletske discipline?
-S obzirom da sam od svoje 12- te godine počeo da dižem tegove stekao sam predispozicije za sport, samim tim je moje bavljenje sportom kasnije krenulo spontano kroz moje školovanje, prvo trkama u kolicima i na kraju atletskim bacačkim discipinama.
U svemu je potrebna podrška, ko je tebi bio najveći oslonac i vjetar u leđa bez čije podške ne bi bio ovdje gdje si?
-Najveću podršku imao sam od porodice i prijatelja, a kasnije kada su takmičenja postajala sve ozbiljnija neizmjernu podršku sam imao od organizacija koje su se bavile tematikom sporta osoba sa invaliditetom.
Jedan si od rijetkih svestranih sportista, da ne zaboravimo vrijedno je pomena, da si 2001.godine učestvovao na ultra maratonu trke kolicima na 100km u Podgorici, koji si prešao za 8 sati i 56 minuta, to je jedan u tom trenutku najbolji svjetski rezultat. Da li je bilo teško odlučiti kojoj ćeš se spotskoj disciplini više posvetiti, znajući koliko je potrebno priprema da bi se postigao dobar rezultat?
-U vrijeme kada sam se ja počeo baviti sportom bavljenje trkama u kolicima je bio jako skup sport. Uvidjevši da sredstva kao i altetsku stazu gde bi trenirao nisam imao, morao sam se prebaciti na druge discipline u kojima sam se dobro snašao.
Takmičio si se na mnogim takmičenjima manjim i većim, možeš li mi opisati kakav je bio osjećaj kada si se prvi put pojavio na nekom većem takmičenju?
-Meni lično osećaj pred svako takmičenje je skoro isti, trema nije toliko prisutna koliko isčekivanje. U zavisnosti od značaja takmičenja adrenalin je veći, kao i pozitivna trema.
Kako izgeda tvoj jedan dan, da li ti se i u kom pravcu život promijenio, i koliko zapravo imaš slobodnog vremena?
-Moj dan se sastoji od treninga, a kada se bliži neko značajnije takmičenje treninzi se pojačavaju tako da zavisno od toga manje ili više imam slobodnog vremena.
Radmilo Baranin paraolimpijac godine
Kada te čeka sledeće takmičenje, kako teku pripreme, kakva su tvoja očekivanja?
-Sledeće značajnije tamičenje je Evropsko prvenstvo 2018. koje se održava u Berlinu. Očekivanja su velika, nadam se jednom od prva tri mesta.
Šta je po tvom mišljenju potrebno da bi sport osoba sa invaliditetom bio kvalitetniji u Crnoj Gori?
-Sportska aktivnost je svakako neophodna za poboljšavanje kvaliteta života osoba sa invaliditetom. Za kvalitetniji sport naravno da je prvo neophodna finansijska podrška, kao i kvalitetniji rad u pogledu treninga.
Za kraj šta bi poručio osobama sa invaliditetom, neka motivaciona poruka?
-Radite u životu ono što volite i u šta vjerujete.
Koji je tvoj životni moto?
-Svaka prepreka i neuspjeh u životu je bolji od bilo kakvo nepokušaja. Zato se uvijek treba boriti i truditi i uspjeh će jednom doći.
Milijana Ćirković
